Škole za djecu i odrasle postojale su od antičkih vremena, ali stoljećima nisu bile namijenjene svima, pogotovo nije postojala obveza pohađanja škole. Kod nas su se prvo razvila sveučilišta koja su pohađali odrasli koji su to željeli, ili su pak pripadali svećeničkom redu. Državni zakoni počeli su se, po tom pitanju, mijenjati u 19. stoljeću, kad se počinju osnivati javne i pučke škole s obvezom pohađanja za djecu. Takve škole danas nazivamo osnovnom školom.
Poučavanja djece školske dobi u Sukošanu bilo je i prije 1875. godine, ali je interes roditelja da šalju djecu u školu bio zanemariv, brojnost đaka koji su pohađali školu bila je vrlo mala, a niti učitelji nisu bili školovani profesionalci. Jedna takva škola postojala je u Sukošanu od 1864. do 1875. godine, nastava se organizirala pri župnom uredu, a učitelj je bio mjesni župnik don Krševan Torbarina, pohađali su je samo dječaci. Ovisno o školskoj godini, u školi je ukupno bilo od 17 do 38 polaznika. Najviše, 38 učenika, bilo je u toj zadnjoj godini rada. Smrću don Krševana Torbarine, 22. travnja 1875. godine, ta pomoćna škola prestala je s radom.
Ali iste je godine, Na sjednici Kotarskog školskog vijeća, 19. lipnja 1875. u Zadru, odlučeno da se Pokrajinskom školskom vijeću uputi molba za osnivanjem javne pučke škole u Sukošanu, počevši od školske godine 1875/76-te, po mogućnosti mješovite, s jednom učiteljicom. Kao razlozi da je taj zahtjev utemeljen navedeno je ispunjenje uvjeta iz čl. 1. Zakona od 29. prosinca 1871. o utemeljenju, uzdržavanju i polaženju javnih pučkih učionica prema kojem se pučke škole mogu osnivati u mjestima gdje ima najmanje 40 djece obvezne na pohađanje nastave i ako na udaljenosti od 4 km nema škole. Navedeno je kako populacija sela iznosi 1180 stanovnika koji daju zakonom propisani broj djece.
Temeljnim školskim zakonom od 14. svibnja 1869. bilo je određeno da opća pučka škola traje od 6. do 14. godine života, ali je pokrajinskim zakonom iz 1871. određeno da obveza pohađanja pučke škole u Dalmaciji traje od 6. do 12. godine s mogućnošću pohađanja opetovnice do 14. godine. Nastava opetovnice odvijala se samo nedjeljom.
Redovna pučka škola u Sukošanu osnovana je 6. srpnja 1875, a prvi pravi učitelj imenovan je 23. prosinca 1876. godine. Bio je to Luigi Scandagli (Luiđi Skandalji). Nakon njega učitelji su bili Andrija Peričić, Antun Stipančić i Petar Stipčević. Prva učiteljica došla je 1885. godine. Bila je to Lina Mihovilčević koja se ubrzo udala za Juru Kerana. Nakon udaje, nitko nije bio zadovoljan njezinim radom, ni župnik ni kotarski školski nadzornik ni roditelji. Učiteljicu Linu je pred svima 21. svibnja 1889. godine napala i vrijeđala lugareva supruga Milka Torbarina jer je u novinama objavljeno da učiteljica Lina nije uspjela položiti stručni ispit. Kako joj je na taj način trajno narušen ugled, konačno je 1891. premještena u Filipjakov, gdje se prema izvješću, bolje snašla i njezin rad je ocjenjivan kao uzoran.
Škola se u početku mučila s raznim problemima, mjesta održavanja nastave bila su redom neadekvatni prostori u kojima nisu vladali odgovarajući higijenski uvjeti, iako je škola trebala biti mješovita, djevojčice su je počele pohađati tek 1894. godine. Rad škole najviše je otežavalo dugogodišnje zanemarivanje pohađanja škole, jer su roditelji djecu radije ostavljali za rad u kući i polju. Da bi se to izbjeglo, škole su posebnu važnost počele pridavati prirodopisu i pokrenuti su školski vrtovi. Prema izvješćima školskog upravitelja, škola u Sukošanu imala je uzoran školski vrt, a 1888. godine školi su dostavljene sadnice jabuka, krušaka, višanja, trešanja i bajama, o čemu je Pokrajinska školska vlast vodila iscrpnu evidenciju. Vrt je bio na zemljištu Krsta Kerana, koji ga je i uređivao. Učitelj koji je došao nakon učiteljice Line bio je Pavao Đerđa, , djeca su ga voljela jer ih nije tukao, ali je on ubrzo premješten zbog sudjelovanja u remećenju javnog reda i mira ispred lokalne gostionice. Iako su se svi mještani založili za učitelja i pozitivno svjedočili o njegovu karakteru, školska vlast je bila neumoljiva i učitelj je premješten dalje od Sukošana.
Tih je godina škola u Sukošanu, iako je imala velik broj djece, bila jedna od najsiromašnijih i najlošije opremljenih, a đaci često bez osnovnog pribora za učenje. U isto vrijeme, neka druga mjesta, primjerice Arbanasi, Preko i Pakoštane, imali su po dvije škole, i mušku i žensku, i dva do četiri učitelja sa stanovima u školi.
Situacija se i u Sukošanu počela popravljati preseljenjem u novi prostor 1894. godine, u potpuno novu kuću koju je izgradio Mile Peričić, i koja je imala i stan za učitelja. Na radno mjesto opet se s Brača vratio omiljeni učitelj Pavao Đerđa sa suprugom Marijom. I ona je bila učiteljica i počela je poučavati djevojčice. Školu je tad pohađalo 80 dječaka i 55 djevojčica.
U toj istoj školskoj zgradi učenici su nastavu pohađali sve do školske godine 1985/1986, i do preseljenja u novu školu.
Tako da ove školske, a kalendarske 2025. godine, obilježavamo 150 godina od osnutka javne škole u Sukošanu i 40 godina nove školske zgrade!
Sretan Dan škole svima!
I neka nam ova školska godina bude uspješna svima i za pamćenje po dobrim stvarima!
HVALA!!!
Autor objave: Radmila Bičić
(Podaci o osnivanju i pokretanju javne škole u Sukošanu preuzeti su iz monografije „Sukošan – na dodiru Kotara i mora,“ Zadar, 2023. iz tekstova autorica Sande Uglešić i Mirise Katić Piljušić.)
