Nakon teške bolesti u 73. godini života preminuo je prof. književnosti i hrvatskog jezika Zlatko Dinko Pavić iz Sukošana, dugogodišnji učitelj u ovdašnjoj osnovnoj školi, pjesnik, zaljubljenik i čuvar sukošanskog dijalekta, domaće riči.

Izdao je zbirke lirskih pjesama "Sukošanska zvona" (1999.) i "Sukošansko ravno polje" (2014.), treća zbirka je pred samim izdanjem. U prva dva četverogodišnjeg mandata od uspostave Općine Sukošan bio je vijećnik Općinskog vijeća.

Svi koji su imali tu sreću da su surađivali i proživjeli dio svog života uz tog velikog čovjeka, zauvijek su mu zahvalni za sve što ih je naučio. Bio im je učitelj u osnovnoj školi, bio im je učitelj u školi života.

A sve ono što Zlatko Dinko Pavić nije bio u svojoj pojavnosti to je bio u svojim pjesmama. Ta neka posebna, sukošanska, meka narav, osjećala se i u njegovim pjesmama. U susretu srdačan no tih, u cijelom svojem biću samozatajan, pa i kad bi na umu imao kakvu britku kritiku ovoga ili onoga, nikad od njega preglasne riječi. No jake, svakako. Kao što su jaki stihovi njegovih pjesama.

Na svoj osebujni način sastavio je i pročitao na desetke oproštajnih govora, nekrologa. Bio je neizostavan na umjetničko-kulturnim i inim događanjima gdje je s puno osjećaja i s emocijama čitao svoje pjesme.

Neka je sukošanskoj legendi laka hrvatska gruda! Počivao u miru Božjem.

V. Brkić