Obilježeno vrijeme maškara

U kurikulu naše škole maškare su uvijek bile prilika za pokazati kreativnost i učenika i roditelja. Učenici u školu dolaze „namaškarani“ i lijepo se zabave na maskenbalu, a najbolje maske budu i nagrađene. Nagrade su obično za najbolju masku, najoriginalniju, najsmješniju ili najkreativniju masku. Tako je bilo i ove godine: maskenbal je održan u petak 17. veljače u školskoj sportskoj dvorani, umjesto kao i uvijek na pokladni utorak koji je ove godine za vrijeme drugog dijela zimskog odmora učenika, sudjelovali su svi učenici i učitelji, i mali i veliki, uz ples, glazbu i kolače i neizostavne pokladnice (krafne); djeci je to omiljeni dan u školi. Zabava je bila vrhunska, maske fantastične! Bilo je tradicionalnih sukošanskih prerušavanja u babe, radnike, težake, vještice, ali i modernijih maski: robota, balerina, klauna, čarobnjaka, rokera, nindža i drugih ratnika, Indijanaca i kauboja, pernatih i plišanih životinja - prekrasnog šarenila! Proglašene su i najbolje maske. U razrednoj nastavi Mala vještica je najbolja maska, Ronilac je najkreativnija i Šeici su najsmješnija maska, a u predmetnoj nastavi najbolja grupna maska su Majstori, najoriginalnija je Grm - tu je trebalo truda i strpljenja, a najbolji od svih je Trbušna plesačica - maska  koja je najbolje dočarala duh sukošanskih „maškarov.“ Koji je to kralj! Najbolje, a i sve druge maske pogledajte u fotogaleriji!

Narodni običaji „maškarov“ u Sukošanu

Do prije nekog vremena, otprilike dvadesetak godina, djeca su u Sukošanu počinjala s maškaranjem prve nedjelje nakon Sveta tri kralja i maškarali su se svake nedjelje sve do nedjelje prije pokladnog utorka koji je zadnji dan „maškarov.“ U grupama maškara su obilazili kuće i dobivali novac, jabuke i slatkiše. Na pokladni utorak je na trgu Gornja vrata bila završna večer maškara kad se „Didu“ (lutki od slame, obično u težačkoj odjeći) čitala optužnica, sudilo mu se, uvijek proglašavalo krivim za sve loše stvari u prethodnih godinu dana i spalilo na lomači. U nedjelju prije pokladnog utorka u zadružnom domu bio je maskenbal za sve, i djecu i odrasle i lijepe i ružne maske, živa glazba, voditelji programa i proglašenje i nagrađivanje najboljih maski. U Sukošanu nema naziva: karneval, fašnik, Krnje, pust i slično, kao u drugim krajevima Hrvatske. Kod nas su isključivi termini maškare, i za običaj i za maskenbal i za vremenski period u godini koji počinje nakon Sveta tri kralja, a završava početkom korizme; te Did, a ne nikakav Pust, Krnje ili Princ Fašnik, termin poklade označava samo pokladni utorak. I naravno - Luže, maškare u koje se oblače samo muškarci i to samo na poklade u maske od janjeće kože i vuštane (tradicionalna ženska nošnja, nabrana suknja spojena s prslukom). Luže su glavni prilikom spaljivanja Dida, a prije toga cijeli dan obilaze mjesto, stvaraju buku, jedu kuhane svinjske uši po konobama i posipaju pepelom. Neki put se malo zanesu pa umjesto kućnih pragova pospu pepelom onoga koga ne bi trebalo jer im je u „opisu radnog mjesta“ da budu nestašni. Naročito ih vole sresti starije žene i bake jer misle će im njihovo posipanje pepelom donijeti zdravlje i sreću. To posipanje pepelom možda ima veze s time što je pepel s ognjišta najstariji deterdžent i dezinficijens u povijesti; moja, a i druge bake su s lušijon (pepel i voda) prale sve. To je sredstvo naročito učinkovito u borbi s masnim mrljama na odjeći koje su nastale u vrijeme mesopusta i konzumiranja masne hrane jer se trebalo pripremiti za izdržati korizmu. Možda je to nekakav podsjetnik na cikličko kruženje u prirodi i običaj pripremanja tla za novu sjetvu. Možda ima veze s izrazom „posuti se pepelom“ što znači pokajati se za vlastite greške i pokazati spremnost na promjenu na bolje. Eto, puno je tu možda, nekad smo sve znali, a sad smo zaboravili!